• logo
  • osnovna stranica
  • Okružni sud u Trebinju

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Vijeće Okružnog suda u Trebinju donijelo presudu u predmetu ratnog zločina

    03.04.2024.

    Vijeće Okružnog suda u Trebinju je dana 02.04.2024. godine, donijelo i javno objavilo prvostepenu presudu kojom je optuženog Radomira Milića iz Trebinja oslobodilo od optužbe da je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, usljed nedostatka dokaza.

    Predmetna optužnica je optuženom Radomiru Miliću stavila na teret da je neutvrđenog dana u junu mjesecu 1992. godine, kao pripadnik specijalne policije Trebinje, naoružan automatskom puškom, došao zajedno sa pripadnicima policije u mjesto Lastva, opština Trebinje, u namjeri da mobiliše lica nesrpske nacionalnosti, kojom prilikom je teško ranio civila A. S., pucajući zajedno sa još jednim nepoznatim licem rafalno iz automatske puške u pravcu, oštećenog. Posljedicom navedene radnje oštećeni A.S. je zadobio teške telesne povrede u vidu strijelne rane u lijevom tjemenom predjelu, te povredu u predjelu desnog stopala u vidu strijelne rane- ustreline.

    Detaljnom analizom izvedenih dokaza, sud nije mogao doći do pouzdanih saznanja o odlučnim činjenicama vezanim za ranjavanje oštećenog. Predmetna optužnica je isključivo bazirana na iskazu svjedoka – oštećenog koji je izjavio da je među licima koja su kritične prilike pucala u njegovom pravcu, prepoznao optuženog. Po ocjeni ovog suda nije dokazana tužilačka teza da je optuženi Milić bio pripadnik specijalne policije koja je vršila mobilizaciju lica nesrpske nacionalnosti. Dokazi izvedeni tokom glavnog pretresa upućuju na suprotan zaključak i to da su mobilizaciju vršili pripadnici vojnih, a ne policijskih snaga, te da je optuženi u to vrijeme bio pripadnik rezervnog sastava policije, a ne pripadnik specijalne policije.

    Presudom kojom se optuženi oslobađa od optužbe zbog nedostatka dokaza, isti se ne proglašava nevinim, već se utvrđuje da njegova krivica nije pouzdano dokazana na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske.

    Prikazana vijest je na:
    21 PREGLEDA
    Kopirano
    Povratak na vrh

    Vijeće Okružnog suda u Trebinju donijelo presudu u predmetu ratnog zločina

    03.04.2024.

    Vijeće Okružnog suda u Trebinju je dana 02.04.2024. godine, donijelo i javno objavilo prvostepenu presudu kojom je optuženog Radomira Milića iz Trebinja oslobodilo od optužbe da je počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, usljed nedostatka dokaza.

    Predmetna optužnica je optuženom Radomiru Miliću stavila na teret da je neutvrđenog dana u junu mjesecu 1992. godine, kao pripadnik specijalne policije Trebinje, naoružan automatskom puškom, došao zajedno sa pripadnicima policije u mjesto Lastva, opština Trebinje, u namjeri da mobiliše lica nesrpske nacionalnosti, kojom prilikom je teško ranio civila A. S., pucajući zajedno sa još jednim nepoznatim licem rafalno iz automatske puške u pravcu, oštećenog. Posljedicom navedene radnje oštećeni A.S. je zadobio teške telesne povrede u vidu strijelne rane u lijevom tjemenom predjelu, te povredu u predjelu desnog stopala u vidu strijelne rane- ustreline.

    Detaljnom analizom izvedenih dokaza, sud nije mogao doći do pouzdanih saznanja o odlučnim činjenicama vezanim za ranjavanje oštećenog. Predmetna optužnica je isključivo bazirana na iskazu svjedoka – oštećenog koji je izjavio da je među licima koja su kritične prilike pucala u njegovom pravcu, prepoznao optuženog. Po ocjeni ovog suda nije dokazana tužilačka teza da je optuženi Milić bio pripadnik specijalne policije koja je vršila mobilizaciju lica nesrpske nacionalnosti. Dokazi izvedeni tokom glavnog pretresa upućuju na suprotan zaključak i to da su mobilizaciju vršili pripadnici vojnih, a ne policijskih snaga, te da je optuženi u to vrijeme bio pripadnik rezervnog sastava policije, a ne pripadnik specijalne policije.

    Presudom kojom se optuženi oslobađa od optužbe zbog nedostatka dokaza, isti se ne proglašava nevinim, već se utvrđuje da njegova krivica nije pouzdano dokazana na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske.